уторак, 28. децембар 2010.

GAMMA RAY-FREEDOM CALL-SECRET SPHERE, Milano (Italy) 16.02.2010


 HAIL TO THE METAL!!!


Uvod: Gamma Ray mi je medju top 5 najomiljenijih bendova a Land of the Free medju top 3 najbolja albuma svih vremena. Takodje, treba da napomenem da mi je novi Freedom Call najbolji album koji je izasao u poslednje dve godine. Kaia, Dirka, Henja i Dana nisam video citavih 4,5 godine. Dakle, svi preduslovi za sjajan dozivljaj su bili tu...
Prostor: Magazzini Generali je neka vrsta Milanskog SKCa. I po kapacitetu, i po ,,vlažnosti'' vazduha i po problemima sa garderobom nakon koncerta. Samo je sala za nijansu uža i nesto duža. Poseta je bila odlična. Znači oko 1000 ljudi (zvanični kapacitet je 1054). Bilo je prenatrpano što je samo pojačalo gore navedene negativne elemente prostora. Ulaz je kasnio. Umesto u najavljenih 18-00 počelo je da se ulazi u 19-30. Ipak sve se brzo završilo jer nije bilo pretresa. Dakle, ko je hteo da unese pištolj mogao je. Srećom nije bilo takvih... Ja sam teškom mukom našao mesto jer je objašnjenje na internet sajtu sale bilo nepotpuno i nejasno. Ipak sve je dobro što se dobro svrši... Garderobu platio 3 a sendvič 4 evra.
Secret Sphere: Čini mi se da su zbog malog kašnjenja skraćena za jednu pesmu. Svirali su 25 minuta a bilo je predvidjeno 30. Mislim da je bilo 5 pesama. Naravno, bend je bio veoma zadovoljan sto je svirao pred domacom publikom pa su najave i komunikacija bile na italijanskom. Pevač je ostavio jako dobar utisak. Izvlačio je neke deonice veoma dobro. Čini mi se da je on ipak samo zamena za orginalnog pevaca koji usled neke bolesti nije tu. Bar sam ga ja tako razumeo. Ostali sasvim solidni. U poslednoj pesmi imali su nekog specijalnog gosta, matorog istetoviranog basistu. Nemam pojma ko je on ali kuriozitet je da se ta pesma svirala sa dva basa. I na kraju, gitarista je uzeo od bubnjara palice i bacio ih u publiku. Jedna je pogodila mene u ruku i pala kod mog komsije. Ja sam ruku podigao vise mahinalno bez neke želje da palicu uhvatim, tako da sam ostao bez suvenira.
Freedom Call: Bend kome klavijature predstavljaju vazan deo muzike koju prave ne sme sebi da dopusti da na turneji nema klavijaturistu. Tako moze da im se desi da klavijaturne deonice koje se pustaju sa matrice budu nesto tise nego sto bi trebalo... Ipak, veoma sam zadovoljan nastupom, pa i izborom pesama. Tri bisera sa odlicnog novog albuma. Na Babylon i Merlin sam se naježio. Ovaj drugi je za potrebe turneje nešto ubrzan što mi se baš i ne svidja ali to ne umanjuje kvalitet same pesme (albuma). Pevač i gitarista, Chris Bay je odličan showman i zna da podigne atmosferu. Tako je i na novim pesmama, koje većina publike nije znala, sve delovalo odlično. Takodje je savladao ,,kratak'' kurs italijanskog jezika što nije prošlo nezapaženo. Tokom nastupa napred su se progurali dva muskarca sam malom decom na ramenima. Bio je to lep prizor. Nažalost, posle je nivo tolerancije ostalih naglo popustio pa su morali da se povlače ,,glavom bez obzira''. Bend je, kao i Secret Sphere, koristio samo pola bine tako da je delovalo pomalo skučeno. Matori bubnjar koji je (nadam se samo na ovoj turneji) zamena za Zimmermana nije se praktično ni video sve do poslednjih pozdrava. Odlično primljeni od publike koja je čak četiri puta skandirala ime benda. Na moje i njihovo zadovoljstvo. Svirali su ukupno 47 minuta (20:31-21-18). I jedan lični momenat. Zbog finansijske situacije nisam kupio novi cd ali već početkom marta ispraviću taj propust.
Gamma Ray: Veoma pozitivna atmosfera i neopisiva gužva pratili su pripreme za početak nastupa zvezda večeri. Tačno u 21-43 sa razglasa je krenuo čuveni Welcome. Nadovezuje se Gardens of the Sinner. Kreće šutka, što neke face, koje su do malopre pozadi pile pivo, koriste da se proguraju napred. Prava pesma za početak koncerta. Atmosfera uzavrela. Čim se pesma završila Hansen nastavlja da peva Empathy. Publika oduševljena. Dirk i Henjo odlično pevaju pozadinske vokale. Istom žestinom je primljena i Deadlands koja mi ipak ne zvuči kao da je sa cd-a. Kai pita koliko je vas kupilo novi album. Malo ljudi diže ruku. Sledeće je pitanje: ,,Koliko je vas skinulo album i za to platilo''. Broju ruku još manji. Treće pitanje bilo je ono logično: ,,Koliko je vas skinulo album a da nije platilo?''. Ja dižem ruku dok većina ostalih ,,internet kradljivaca'' ostaje nema. Kralj power metala uzvraća: ,,Kako god, nema na čemu...'' Pa, hvala. Kai najavljuje da je sledeca pesma sa albuma Majestic. Za mene iznenadjujuće veliko oduševljenje u publici. Kaže da ju je napisao ovaj čovek tamo sa ,,belom gitarom i belim cipelama''. Iako nisam fan ove pesme moram priznati da je dobro prošla i zvučala. Mother Angel sa novog albuma bila je definitivno pesma koja je najslabije primljena. Atmosferu je jedino podigao Henjo svojim bravuroznim solom. I ranije, i juče sam se pitao šta traži ova pesma u set listi. Ako su hteli da sviraju još jednu novu imali su Rise, Chasing Shadows ili Time to Live na raspolaganju. Ovako... Sledi jedan od najlepsih momenata koncerta. Melodija Saviour kao uvod u Abyss of the Void. Publika sama peva OOOO u ritmu pesme. Jako lepo i upečatljivo. Sjajna pesma i sjajno iznenadjenje za sve prave fanove. A onda na sceni ostaje Daniel Zimmerman. Njegova bubnjarska tačka bila je drugačija nego obično. U njenom drugom delu u pozadini idu odredjene klasične melodije u čijem ritmu se lupa. U jednom trenutku dolazi do onog standardnog bubnjarskog zatišja. Na moje iznenadjenje publika kreće kao iz topa da skandira ,,Zimmerman, Zimmerman''. Ja im se pridružujem veoma rado. A onda Kai izlazi i poručuje nam: ,, Now all you sinners, This is the prophecy, The revelation of your own destiny, You had a dream once, A dream that you have sold, And now my brothers, Annihilation is foretold.’’ Kreće odlični Armageddon koji je zvučao ubedljivije nego studijski. Nakon blistavog sola cela sala po prvi put kliče HANSEN, HANSEN. Sledi naslovna sa novog albuma To the Metal. Smatram, da iako je dočekana dobro od publike prilikom najave, nije uspešno zamenila Heavy Metal Universe na koncertima, što joj je i zadatak. Nije bilo dela gde peva samo publika, što sam očekivao da će biti posle sola. Balada No Need to Cry nije posebno najavljena. Ja sam pevao koliko me grlo nosilo. Kada je u pesmi došlo do onog prelaza sa sporog na nešto brži deo na bini je ostao jedino autor pesme Shlahter. Bio sam iznenadjen da je on sam otpevao taj drugi deo sa akustičnom gitarom. Ovo je jedna veoma lična pesma (smrt oca) i to je on svakako zaslužio. Pritom nije zvučalo tako loše. Posle toga svi smo znali kakvo nam se finale koncerta sprema. Po prvi put, vezane i cele, Rebbellion i Man on the Mission su vrhunac za svakog pravog Gamma Ray fana. Jednostavo to su trenutci zbog kojih se živi i sluša ova vrsta muzike i ovaj bend. Na prvoj sam se opet naježio ali ovog puta sam osetio da je to po celom telu... ,,Man of fuckin' mission, that's who we are'' kaže Kai, pritom misli na sve nas... I to je kraj, oficijalnog dela. Deo publike se zbog fizičke malaksalosti malo povukao pa je bilo vise prostora za disanje. Jedna, ne baš tako mala devojka, reče: ,,ja sam platila ulaznicu nije fer da ništa ne vidim''. Nažalost, to je mana ovog milanskog SKCa... Bis počinje sa New World Order. Veoma sam zadovoljan što je ova pesma naknadno ubačena kada je turneja već počela. Jednostavno, nema pravog GR koncerta bez nje. Refren pevamo svi. Od Helloween klasika dobili smo I Want Out na oduševljenje većeg dela publike. Nakon toga usledila je pauza. Publika je to iskoristila da skandira svoje želje. Prvo su se drali Future World, a posle Heavy Metal Universe. Kai je kratko rekao: ,,Shout up, and listen what those two are playing''. A Dirk i Henjo su počeli uvod u Send Me a Sign. Nakon toga dugo klanjanje i pozdravljanje sa publikom. Ja sam prišao još bliže. Kada su već okrenuli iz grla manje grupe fanova zaorilo se Henjo, Henjo. Bio sam srećan da im se pridružim. Gospodin Richter nam je nasmejan mahnuo. Nije mi više čudno što mu je Dirk prepustio ulogu gitariste u bendu. Definitivno je čovek ostavio najjači utisak na mene ove večeri. A ima šta da se pamti... Kai je kralj Gamma Raya ali to je bend sastavljen od četvorice majstora svog zanata. Ceo nastup je ukupno trajao 102 minuta (21:43-23:25) što je mnogo više nego što smo se nadali.
Dva puta sam bio blizu suza. Za vreme Merlina i Rebbelliona. Prvi put me je sputala ubrzana verzija pesme a drugi put me je omela vrućina. Nije mi se dalo da pustim suzu te noći...
Hail to the Metal!
 

Set liste:

Secret Sphere :
1. Evil or Divine / Stranger in Black
2. Welcome to the Circus
3. Bring On
4. Loud & Raw
5. Dance With the Devil

Freedom Call:
1.      We are the One
2.      United Alliance
3.      Thunder God
4.      Tears of Babylon
5.      Hunting High and Low
6.      Merlin – The Legend of the Past
7.      Warriors
8.      Land of Light
9.      Freedom Call

Gamma Ray:
1.      Welcome
2.      Gardens of the Sinner
3.      Empathy
4.      Deadlands
5.      Fight
6.      Mother Angel
7.      The Savior
8.      Abyss of the Void
9.      Zimmerman's Solo
10.  Armageddon
11.  To the Metal
12.  No Need to Cry
13.  Rebellion in the Dreamland
14.  Man on the Mission
bis
15.  New World Order
16.  I Want Out
17.  Send Me a Sign

SABATON-STRATOVARIUS, Warsaw (Poland) 31.08.2009


40:2, Invazija Sabatona na Poljsku (sa minimalnom srpskom podrskom)

PROSTOR: Amfiteatar Bemowe je u pravom smislu amfiteatar namenjen za pozorisne predstave. Kapacitet mu varira u zavisnosti koliko ljudi moze da udje na stajanje jer sedecih mesta ima oko 500. Nalazi se na periferiji grada i moram da priznam da sam imao malo srece sto sam ga relativno lako pronasao i sa njega se vratio u dogledno vreme posle koncerta. Akustika je dobra i mogu da kazem da nije lose mesto za svirke. Ono sto moram napomenuti je da sam koncert gledao za dzabe i to ne zato sto nisam hteo da kupim kartu nego zato sto nije imalo gde da se kupi,  tu u okolini hale. Koncert sam zato gledao 20 metara od bine ali skroz ukoso. Ipak video sam mnogo bolje nego neke koncerte koje sam debelo platio (AC/DC, Maiden na Sajmu, Metallica u Sofiji...)

PREDGRUPA: Poljaci po imenu Turbo. Svirali si klasican heavy metal. Bili su dobro primljeni od publike i svirali skoro ceo sat. Na kraju ih je publika zvala na bis skandiranjem imena benda pa su se oni vratili posle par minuta da se ponovo poklone. Pesme su im bile uglavnom na poljskom pa sam ih slabo razumeo...

STRATOVARIUS: Pomalo je iznenadjujuce sto je ovaj bend prihvatio da bude predgrupa mladjim kolegama iz Svedske na prva dva koncerta u Poljskoj. Izasli su tacno u 20-15 i svirali ukupno 1h i 08 minuta. Intro plus 12 pesama. Od pesama koje ja znam bili su Haunting High and Low, Million Light Years Away, Phoenix, Eeagleheart i Black Diamond. Bilo je i cini mi se 3 pesme sa novog albuma, barem po najavama. Pevac se hvalio kako su Poljaci najbolja publika u dosadasnjem delu turneje, koja je doduse tek na pocetku.

SABATON: U 21-46 krenuo je intro. A onda svima nama dobro znana najava: HELLO WARSAW, WE ARE SABATON AND THIS IS GHOST DIVISION. Kompletno ludilo u publici i na bini. Meni srce poskocilo od zadovoljstva. Na samom kraju pesme muzika staje a publika sjajno jos jednom glasno peva refren. Taman sam pomislio dobra fora kad ono shvatim da je nestalo struje. Jos jedan ovogodisnji koncert na kome se ovo desava (Kreator u Sofiji, Manowar u Bukurestu). Za razliku od vecine drugih kolega u slicnoj situaciji, bend ostaje na bini i zajedno sa publikom pevaju refrene nekoliko pesama. Jako lepo. Posle desetak minuta struja stize i krece The Art of War. Sledi Dobry wieczor Warszawa od Joakima na zadovoljstvo svih prisutnih. Nakon toga sjajni Panzer Battalion. Redjaju se hitovi Cliffs of Gallipoli i Attero Dominatus. Atmosfera odlicna. Joakim Broden jos jednom pokazuje da je sjajan showman. Covek koji zna da digne atmosferu. Kao nagradu dobija i jedan brushalter iz publike. Sledi Talvisota koju slusam prvi put uzivo. Bend je konacno uveo i pirotehniku koja je primitivna i jednostavna ali veoma efektna. Nakon toga Woflpack i pesma koju do sad nisam primetio da sviraju, Union, o borbi oko Monte Casina u Italiji tokom II Svetskog rata. Za kraj zvanicnog dela neocekivano dolazi Purple Heart. Imam utisak da je set lista benda nesto skracena zbog nestanka struje (nedostaje mi Panzerkampf izmedju ostalog). Bend izlazi na bis sa pitanjem: ‘’Can you jump?’’. Svi koji su bili makar na jednom koncertu Sabatona znaju sta sledi. Primo Victoria uz maksimalno ucesce publike. Nakon toga pesma koju su svi cekali od pocetka. Cini mi se da je specijalno zbog Poljske ona pomerena za kraj set liste jer se inace na regularnim koncertima izvodi medju prvima. Naravno, 40-1 za odusevljene svih prisutnih. U publici sam izbrojao 5 poljskih zastava. Jedna je zavrsila i na bini. Kolika je cast i zadovoljstvo jednog naroda kada im omiljeni bend posveti pesmu, pa je jos izvede i uzivo, znaju samo oni malobrojni (Bugari -Manowar i Poljaci- Sabaton). A nama ostajemo da se nadamo slicnoj pocasti u buducnosti. Za kraj standarni meadly Metal Machine i Metal Crew. I pored licnog odusevljenja pritiska me i tuga jer znam da je to stvarno kraj nastupa. Samo 1h i 18 minuta (sa sve 10 minuta bez struje). Ocekivao sam duzu set listu makar za par pesama. Ipak, sta je tu je...

ATMOSFERA: Prijem publike bio je dosta dobar. Momenat vrhunca ne treba posebno pogadjati. Poseta od oko 1000 ljudi pomalo me je iznenadila. Ipak, treba imati u vidu da bend ima jos 5 koncerata u Poljskoj narednih dana. Mozda sam ja ocekivao previse od publike ali sustinski ne moze im se mnogo zameriti.

ZAKLJUCAK: Iako nisam neki fan Stratovariusa ostavili su sasvim solidan utisak. Dovoljno da cu verovatno opet da ih pogledam kad dodju u Beograd u januaru 2010. Sabaton polako prerasta u veliki bend. Ono sto je za njih vazno je to sto su vec napravili solidnu bazu tvrdokornih fanova po mnogim zemljama. Naravno, ostaje da se vidi kako ce raditi u buducnosti i da li ce ih slava poneti...

Momcima iz Svedske mogu da kazem samo dovidjenja (do skorog petog vidjenja). Cekacu ih u Sofiji 17. oktobra sa najboljim heavy metal fanovima u Evropi. Ko prezivi neka prica (citaj bukvalno)...


Set lista:
  1. Ghost Division
  2. The Art of War
  3. Panzer Battalion
  4. Cliffs of Gallipoli
  5. Attero Dominatus
  6. Talvisota
  7. Wolfpack\
  8. Union (Slopes of St.Benedict)
  9. Purple Heart
Encore
  1. Primo Victoria
  2. 40:1
  3. Metal Machine/Metal Crew

понедељак, 27. децембар 2010.

JUDAS PRIEST-QUEENSRYCHE, Sofia (Bulgaria) 18.06.2004


METAL GODS у Софији


ПУТОВАЊЕ: Одлазак у Бугарску на Judas Priest-Queensryche био је мој први одлазак у иностранство. Због тога сам и извадио пасош. Организација пута је била чисто волонтерска. Група људи се нашла и решила да изнајми аутобус и да разгласи да се иде на концерт. Цена закупа аутобуса од 50 места до и од Софије била је, чини ми се, 650 евра. Све је било на добровољној бази тако да су путовали људи који су се појавили тога 18.јуна 2004. у 08:00 на Железничкој станици у Београду. На пут је кренуло 36 изабраних „металних ратника” и превоз нас је коштао 20 евра по особи. Цена карте од 25 лева (12,5 евра) била је више него прихватљива за овај сјајан пакет. Ја сам тада радио у школи и био је петак, последњи радни дан те школске године. Требало је да држим свих шест часова и будем дежурни на ходнику. То ме, наравно, није спречило да испуним једну од својих великих жеља...

ПРОСТОР: Стадион Академик се налази изван центра Софије али довољно близу. За публику била је отворена једна трибина и део атлетске стазе. Према неким проценама (изјава Micheal Wiltona-Queensryche) могло је да стане 10.000 људи. Толико их је онда и било. Концерт је каснио због помало чудног разлога. Наиме у вечерњем термину фудбалска репрезентација Бугарске играла је утакмицу на Европском првенству против Данске. На стадиону су постојао видео бим на ком су присутни пратили меч. И поред пораза од 2-0 сви су сложно скандирали: Бугари јунаци!!! Пред почетак свирке цео простор предвиђен за публику био је попуњен.

QUEENSRYCHE: Дуго сам чекао да по први пут гледам један од својих најомиљенијих бендова. Морам признати да нисам био задовољан њиховим последњим остварењима. Једноставно то није била она музика коју сам ја заволео и која их је издвајала од других бендова. Нисам знао сет листу што је било позитивно. Надао сам се да на њој што више буде ствари са првих 5 албума. Тек када је кренуо Speak био сам сигуран да ће свирати цео Operation Mindcrime, по мом мишљењу један од најбољих албума свих времена (у топ 3). Четворица чланова која су ту од првог мини албума Queen of the Reich (Tate, Wilton, Rockenfield, Jackson) појачана још једним гитаристом дали су нам све што се од њих очекивало. Додуше морам признати да је звук вокала био много тиши већим делом наступа што је била велика штета с обзиром да се ради о једном од најбољих вокала метал музике. Често сам чуо само себе док певам. Без обзира на све „Тата” је пружао свој максимум. Дефинитивно сам свој врхунац доживео на феноменалној Eyes of the Stranger када су ми се појавиле сузе у очима. Први пут у мојој „концертној каријери”. На крају сам наивно очекивао још барем две песме на бис али тога није било. Око сат времена свирке, цео један легендарни албум било је све што су нам момци из Сиетла припремили за тај дан. Тешко ми је замислити бољи увод у оно што ће уследити.

сет листа:

1.
Intro - I Remember Now
2.
Anarchy - X
3. Revolution Calling
4. Operation: Mindcrime
5. Speak
6. Spreading the Disease
7. The Mission
8. Suite Sister Mary
9. The Needle Lies
10.Electric Requiem
11. Breaking the Silence
12. I Don’t Believe In Love
13.Waiting for 22
14.My Empty Room
15. Eyes of a Stranger

JUDAS PRIEST: Година 2004 у метал свету била је обележена овом REUNITED турнејом овог бенда. После више од 10 година један од најбољих певача у хеви метал историји Rob Halford се вратио тамо где и припада, у бенд са којим је писао прве и најсветлије странице историје ове дивне музике. Наступ је са практично два биса трајао око 100 минута. Сет листа била је истински бест оф састављен од најбољих песама и највећих хитова. Не треба заборавити и то да је ова турнеја направљена тачно тридесет година након изласка првог албума бенда Rocka Rolla. На почетку познати интро The Hellion као увод у Eletric Eye и чувена сцена Халфордовог подизања лифтом на „први спрат” бине. Позната најава за Breaking the Law, улазак мотором на Hell Bent for Leather… било је уживо проживљавање онога што се до тада годинама само гледало на Priest Live и другим лајв видео издањима бенда. Ерупција емоција тотално ме је сломила на делу после сола на A Touch of Evil када сам плакао као киша (или као мало дете, како год). Мој утисак са концерта да је Халфорд почео да пева некако резервисано. Да је у почетку калкулисао али да је како је концерт одмицао био све бољи и бољи. Био је онај прави (додуше не баш увек). Ово је био и мој први сусрет са фанатичним бугарским фановима. Они су Халфорда гледали 2002 али им је ово такође био први пут да гледају Priest. Оно што је занимљиво да су они све време скандирали: Џудас, Џудас а не Priest, Priest како је то било очекивано, барем од мене. Утисак о публици био је јако позитиван. Поред свог најомиљенијег певача видео сам по први пут уживо и свог омиљеног гитаристу Glenn Tippton-a и омиљеног бубњара Scott Travis-a.. Звук је био практично савршен. Све у свему тешко је сетити се неке замерке на комплетан догађај.


сет листа:
1.
Intro - The Hellion
2.
Electric Eye
3.
Metal Gods
4. Heading Out To the Highway
5. The Ripper
6. A Touch of Evil
7. The Sentinel
8. Turbo Lover
9. Victim of Changes / Guitar Solo
10. Diamond and Rust (acoustic)
11. Breaking the Law
12. Beyond the Realms of Death
13. The Green Manalishi (With The Two Pronged Crown)
14. Painkiller
бис:
15. Hell Bent For Leather (With motorcycle on stage)
16. Living After Midnight
бис 2:
17. United
18. You’ve Got Another Thing Comin’


ЗАКЉУЧЦИ: Овај концерт за мене представља један од најсветлијих момената  мог „металног живота”. Видео сам заједно два бенда који су ми у топ 10. По први пут сам отишао „напоље”, и то због управо због Priest-a и Reich-a. Очекивања која сам имао пред концерт потпуно су испуњена. Добио сам оно што сам желео и више од тога. Queensryche ми је дао оно најбоље што су урадили у својој богатој каријери. Priest се вратио у својој најјачој постави и показао да нису још за пензију. Овај бенд ми је дуго био у самом врху а после овог концерта дефинитивно је на исти и засео. Искрено верујем и знам да нисам једини коме је овај у том тренутку био најбољи концерт у животу.
П.С. Непроценљиво је богатсво и срећна околност што са овог концерта постоји забележено око сат времена професионалног видео записа наступа Judas Priest. Због тога сви који су били тог јунског дана у Софији (а и они који нису) могу да делимично доживе и проживе овај незабораван наступ.

субота, 25. децембар 2010.

Najomiljeniji albumi decenije (2001-2010)


1. AVANTASIA – THE METAL OPERA part I 10 (2001)
2. NIGHTWISH – ONCE 10 (2004)
3. NIGHTWISH – DARK PASSION PLAY 9 (2007)
4. SABATON – THE ART OF WAR 9 (2008)
5. JUDAS PRIEST – NOSTRADAMUS 9 (2008)
6. NIGHTWISH – CENTURY CHILD 9 (2002)
7. FREEDOM CALL – THE LEGEND OF THE SHADOWKING 8,5 (2010)
8. AVANTASIA – THE METAL OPERA part II 8,5 (2002)
9. GAMMA RAY – NO WORLD ORDER 8,5 (2001)
10. KREATOR – HORDES OF CHAOS 8,5 (2009)

Moja lista Heavy Metal albuma u 2010


  
1. Freedom Call  The Legend of the Shadowking                  
2. Rhapsody of Fire  Tears of a Frozen Angel                                
3. Sabaton  Coat to Arms                                             
4. Avantasia  The Wicked Symphony/Angel of Babylon        
5. Tarja What Lies Beneath                                                   
6. Accept  Blood of the Nations                                             
7. Gamma Ray To the Metal                                               
8. Therion  Sitra Ahra                                                      
9. Halford  Halford IV - Made of metal                                
10. Blind Guardian  At the Edge of Time                            
11. Helloween  7 Sinners                                                      
12. Van Canto  Tribe of Force                                     
13. Steelwing  Lord of the Wasteland                             
14. Angra  Aqua                                                       
15. Kamelot  Poetry for the Poisened                                     
16. Kiske&Somerville  Kiske&Somerville                     
17. Scorpions  Sting in the Tail                                   
18. Tarot  Gravity of Light                                                   
19. Motorhead  The World is Yours                             
20.Grave Digger  The Clans Will March Again